Konzumeristička kultura nas uči da stalno tražimo veću vrijednost po što nižoj cijeni.
Reklame nas ubjeđuju da je „ušteda“ kada kupimo nešto s popustom, a osjećaj da smo „prošli povoljnije“ često zamjenjuje pitanje da li nam to uopšte treba.
Kupci često precjenjuju akcije i popuste, jer marketinški sistem podstiče iluziju racionalne kupovine — dok u stvarnosti trošimo više na stvari koje ne koristimo ili koje kratko traju.
Prava vrijednost ne nalazi se u cijeni, već u korisnosti, dugotrajnosti i zadovoljstvu koje proizvod ili usluga donosi.
Ono što kupujemo trebalo bi da bude neophodnost ili ulaganje u nešto više — u kvalitet, vrijeme, mir i sigurnost.
Bilo da je riječ o profesionalnim uslugama, opremi, hrani ili odjeći, najpametniji izbor nije uvijek onaj najjeftiniji, već onaj koji zaista doprinosi našem životu i poslu.
Zato cijenu treba posmatrati kao odraz vrijednosti, a ne kao cilj koji treba obavezno sniziti.
Ono što nam olakšava, ubrzava i unapređuje rad, što donosi trajnu korist i smanjuje stres — to je ulaganje koje se višestruko vraća.
Cijena se mjeri vrijednošću koju donosi i potrebom koju ispunjava.
